Dalibor GolešNekad davno u starom Rimu u ranim danima Republike zaživjeli su društveni odnosi koji su se bazirali na međusobno ovisnim pozicijama patrona i klijenata. Klijent je bio pučanin često bivši rob, sada slobodan ali bez socijalnog i materijalnog statusa, sponzoriran i podupiran od strane svog pokrovitelja patrona.Od klijenta se očekivalo da dnevno mora pokazivati svoju odanost patronu, pomagati mu u njegovom privatnom i javnom radu, davati mu podršku i svoj glas na svim javnim skupovima i njegovim političkim kampanjama. Za uzvrat klijent je od patrona dobivao pokroviteljstvo, redovite poklone, hranu, zaštitu i sigurno okrilje. Bila je to gotovo idilična međusobna razmjena financijske i političke koristi.
Sustav klijentelizma je bio institucionalni legalni oblik socijalnog umreženja rimskog društva. Pravna, poslovna, financijska i politička pitanja su se tako rješavala efikasno, unutar krugova i precizno definiranih mreža.
Takav odnos se nije gajio samo među pojedincima nego i među obiteljima, gradovima, provincijama, zapravo čitavo društvo je bilo umreženo u međusobno ovisničke relacije. U biti s jedne strane su bogati i utjecajni ljudi a s druge ljudi koji svoju slobodnu volju prodaju za privilegije i novac. Patroni i klijenti nisu mogli teretiti jedne druge na sudu, imali su međusobni pravni imunitet.
Ali dosta o starome Rimu, vratimo se u sadašnjost u 21 stoljeće u naše moderno demokratski uređeno društvo, u nešto naravno posvema drugačije.
Jedna od definicija za političku korupciju je da je to bilo koji čin javnog službenika kojim se krše pravne norme radi zadovoljenja privatnih koristi.
Ali što ako je taj službenik dio interesnog kruga i umreženja, sponzoriran i pod pokroviteljstvom svoga patrona, pardon političke stranke? Počesto mu možeš staviti soli na rep.
Državni neprijatelj broj jedan, prije korupcije koja je često samo njegova posljedica, je klijentelizam, fina mreža interesnih sfera, međusobne ovisnosti i zaštite. Osim političara, gradova i ministarstava – političke stranke su najčešći oblik modernog patrona koje uporno i marljivo rade na širenju svoje klijentske mreže i reprodukciji postojećih ovisničkih odnosa.
Privatizacija, otvorenost gospodarstva i filozofija individualizma su nedovoljni protuotrovi za suzbijanje klijentelizma.
Zamislite hipotetičku situaciju: u Hrvatskoj je odlučilo otvoriti vlastitu tvrtku dvadesetak najboljih svjetskih stručnjaka iz neke oblasti, recimo top 20 iz informatičke djelatnosti. Žele raditi na našem tržištu, javljati se na naše javne natječaje, implementirati svoje ideje i znanje. Što mislite kako bi poslovali i koliko dugo bi opstali? Vrlo vjerojatno vrlo kratko – ako ne bi odlučili uskočiti u interesni krug i upoznati svog patrona.
A put od patrona do padrina počesto nije kratak i logičan samo u etimološkom smislu.
